Stara narodna mudrost kaže da svako vrijeme ima svoje breme. U našim današnjim prilikama mogli bisno to izreći i ovako: Svako mjesto ima svoju toksičnost. Ne mislim samo na „crne točke” zagađenosti. Kažu da ih u Hrvatskoj ima 14! A koliko je samo „crnih točkica” za koje znaju mještani diljem Lijepe Naše, posebice uz morsku obalu! Što se sve slijeva, javno i potajno, u naš divni, plavi Jadran?! Sve se to „utapa” iz sitnih ili većih nečijih interesa i nemara za opće dobro.

Ipak, zadnjih dana ponajviše smo na TV ekranima vidjeli i čuli govoriti o Lici i tamošnjoj ekološkoj bombi, ili ih je više od jedne! Zahvaljujući građanskoj inicijativi „Gospić je naš dom”, doznali smo o tamošnjem silnom zagađenju tla i vode. Navodno, samo do 30 metara dubine! Kao da voda ne pronalazi puteve na niže razine našeg krša. Čak se vladajući sloj, lokalni i državni, „iznenadio”! Izgleda da nitko „ne zna” kako se to moglo dogoditi!

Udruzi „Gospić je naš dom”, odnosno organizatorima, čestitamo i zahvalni smo im iz više razloga. Prvo, pokazali su zrelu građansku odgovornost i uspješno mobilizirali i okupili više tisuća ljudi na prosvjedni skup u Zagrebu. Drugo, uspjeli su se obraniti od političkih, ideoloških i drugih nametnika koji su njihovu inicijativu htjeli iskoristiti za samopromociju i/ili za raspršivanje toksičnih ideja i riječi. Ipak državna hrvatska TV kuća nije se htjela/smjela zamjeriti onom glumcu koji navodno voli Liku i hrvatski novac, ali mu do Hrvatske nije stalo, pa smo ga morali čuti i vidjeti tom prigodom. Treće, ne manje važno, pokazali su da je i u Hrvatskoj moguće pokrenuti građanstvo.

Nije to tako davno bilo kad su kod nas građanski prosvjedi bili zločin. Partija se „brinula” za sve! Ali i nakon što smo zakoračili u demokraciju, u narodu je ostala bojazan od posljedica javnog prosvjedovanja. Ne bi se štel nikome zamjeriti! Lakše je i „sigurnije” uz kavicu jadikovati i među istomišljenicima gunđati nego uključiti se u konkretan rad za svoje i opće dobro. Lakše je otići i na domoljubni koncert nego glasovati.

Budući da sam malo podulje živio u slobodnom svijetu, građanski su mi prosvjedi ne samo poznati, nego sam u mnogima sudjelovao i pomagao ih organizirati. Zato me je nedavni građanski prosvjed „Gospić je naš dom” ugodno iznenadio. Nadam se da ne će biti brzo zaboravljena slučajnost, nego poticaj i dobar primjer za nove i češće dobro osmišljene masovne prosvjede za detoksikaciju ne samo tla i vode, nego i hrvatskog društva. Počnimo „hodati za Hrvatsku”, za svoj narod i njegovu bolju budućnost!

Više od tla i vode

Ovoj svinjeraj (bez uvrjede svinjama) u Lici i drugdje, koji je plod lopovluka, sebičnosti, nasilja i drskog nemara za narod i opće dobro, bit će ipak riješen zahvaljujući podignutom glasu hrvatskog puka. Ali Lika i Gospić samo su najvidljiviji oblik općeg zagađenja i toksičnosti. Pogledamo li samo malo pobliže u naše društvene prilike lako ćemo zapaziti i osjetiti miris ne samo truleži nego i toksičnosti posvuda oko nas. To je neizmjerno veći problem od onog koji mogu spalionice otpada riješiti. Napomenut ćemo samo neke od naših društvenih toksičnosti koje se ne mogu spaliti. One se mogu samo liječiti ustrajnim, osobnim i zajedničkim naporima.

Politika, posebice ona „visoka”, toliko nam je zagađena da oni kojima politika osigurava sve ovozemaljske blagodati, po svemu izgleda, uživaju u tako zagađenoj atmosferi. Naravno, čast iznimkama. Većinu je opilo ono malo moći što im je nekom ludom srećom u krilo kanula. Častohleplje i samoljublje toliko im je veliko da im je zasjenilo sve osjećaje etičnosti, pa i normalno razmišljanje. Na nekima se od njih vidi da ih je ono malo moći raspametilo.

Stara narodna mudrost kaže da „riba smrdi od glave”. Od toksične politike, odnosno političkog s(l)oja, koji se još nije zaliječio od jugo-totalitarističkog nasljeđa, toksičnost se proširila na sve ostale segmente života, od gospodarstva i pravosuđa do kulture, medija, turizma, školstva i odgoja mladih, jugoslavizma, velikosrbizma i totalitarističkih „antifa”, do športa i dalje, i polako nas utapa u opći negativizam.

Postojeće brojne civilne udruge, osim časnih iznimaka, pokazale su se toksičnije od društva koje bi one, navodno, trebale liječiti. Ali i nije im stalo do društva, nego do zagađene love! Postojeća društvena toksičnost ne može se liječiti „svetom vodicom” nego pozitivnim, zdravim i nesebičnim građanskim inicijativama koje mogu stati na čelo preporoda koji je Hrvatskoj neophodno potreban ako želimo kao narod i država opstati.

Inicijativa „Gospić je naš dom” dobar je primjer kako krenuti korak po korak naprijed na bolje. Ne bi se smjelo stati i dopustiti da uvoznici nečijeg otpada, materijalnog i kulturnog, zatrpaju ne samo hrvatsko tlo i vodu, nego i narod i državu!

Hrvatski narode, ne daj se! Dokažimo još jednom da smo spremni boriti se za dobrobit Hrvatske i hrvatskog naroda.

Ante Čuvalo